Par dana nakon što je Korona ušla u Srbiju, počeli su mimovi. Narod se podelio na tri vrste: oni što paniče, teoretičare zavere i ove normalne. Što se mene tiče, volim dobru teoriju zavere, ali imam svoje granice. „Najbolja“ koju sam dosad čuo je kako je koronavirus napravljen u laboratoriji zato što svetske vlade žele da zamene „baterije na pticama“. Da, dobro ste čuli. Postoje ljudi koji veruju da su ptice samo dronovi koje vlada koristi da narod (ili tako nešto).

Elem, da ne skrećem previše sa teme, vratimo se mi na današnji dan. Kao i svaki drugi dan ustao sam oko 6 sati, i kao i obično, odma poželeo da sebi oduzmem život budući da sam opet zalego oko 3-4 ujutru, međutim pre nego što sam uspeo da se dočepam omče koju držim u ormanu za ovakve dane, majka mi je uletela u sobu i rekla mi da se teram na posao. Sva sreća pa sam danas radio od kuće inače bi se verovatno bacio pod neki autobus usput.

Raditi od kuće zapravo nije loša stvar, ako izuzmemo činjenicu da sam proveo 2 sata podešavajući radno okruženje jer mi je laptop stariji od Isusovih sandala i ukočio se barem 20 puta pa sam morao da ga restartujem. Takođe sam nakon pola sata redovnog rada odlučio da bi valjalo pojesti nešto pa sam umalo zapalio kuću pokušavajući da ispečem par jaja.

Nakon što sam ugasio požar izazvan mojom retardacijom otprilike se i radno vreme završilo, pa sam odlučio da bi bilo veoma pametno stući 10 limenci piva u roku od 20 minuta i razvaliti se na krevet dok moja mačka samo čeka da joj zapišam pesak po treći put danas. I pre nego što me ljudi pitaju zašto pijem sam, da ja pitam vas: „A zašto ne?“

U svakom slučaju moram priznati da ovaj karantin veoma pozitivno deluje na moje mentalno zdravlje, kao što se može primetiti u tekstu. Elem, nakon što sam se probudio posle višečasovnog sna izašao sam na terasu i primetio da pada sneg. Videvši sneg u Martu, odlučio sam da više ništa nije nemoguće i vratio se nazad u krevet. Kada se moj otac vratio kući i probudio me, oterao sam ga u pičku materinu i vratio se nazad u zemlju snova.

Kao što se da primetiti svoj dan sam proveo veoma kvalitetno, i iskoristivši njegov pun potencijal odlučio sam da se ne ubijem… još.